Pripadnica Oružanih snaga BiH bila je tek 30 mjeseci. Nakon završene Osnovne oficirske obuke, raspoređena je na dužnost komandira 3. voda 1. pješadijske čete 3. pješadijskog bataljona 4. pješadijske brigade. Završila je više stručno-specijalističkih vojnih kurseva. Govorila je engleski i njemački jezik.

Iako je bila na početku svog vojnog puta, mnogo toga je ostavila iza sebe. Voljela je da uči i pomaže drugima, izuzetno odgovorna i profesionalna, bila nam je svima za primjer. U ovim tužnim danima, kolega iz njene I klase oficira reče: „Bila je najbolja od nas. Svi smo željeli da se ponekad pokazujemo boljim i posebnijim nego što jesmo, svi osim Aldijane. Sjećam se da je sa strašću pričala kako s majkom plašti sijeno. Sjedio sam i slušao je. Nisam ništa rekao, ali me kupila za cijeli život. Zbog duboke iskrenosti i bez obruča savremenog 'modernog' društva, bila je posebna“.

I danas i ubuduće ostat ćemo uz Aldijaninu porodicu, da je se sjećamo, poštujemo i živimo s njenim uvijek iskrenim osmijehom i nepresušnim optimizmom zbog kojeg smo se nadali da će dobiti i ovu pretešku bitku.

Potporučnica Aldijana Ratković nije izgubila ovu bitku, ona je samo nastavila, vojnički, da korača dalje.